Brojni povijesni izvori svjedoče kako su Varaždinci pokazivali veliko zanimanje za umjetnost, a posebice za glazbu – u raznim se prigodama muziciralo u varaždinskim palačama i crkvama, ali i domovima Varaždinaca, koji su veliku pozornost posvećivali i učenju glazbe. Ban, koji ovdje stoluje u 18. stoljeću, drži plaćenu glazbu, a o visokim dosezima tadašnjeg kulturnog, a posebice glazbenog života Varaždina, svjedoče ostvarenja niza varaždinskih građana koji su svojim radom zadužili ne samo kulturu ovoga grada, već su dali važan doprinos nacionalnoj, pa i europskoj kulturi.

Važno mjesto u povijesti Varaždina zauzimaju i kulturne ustanove, čije su osnivanje građani Varaždina zdušno poticali i o njima revno skrbili. Varaždinci tako s ponosom ističu kako je u njihovom gradu već početkom 1828. godine osnovana prva glazbena škola u ovom dijelu Europe, a samo deset godina kasnije, 1828. godine, i prvu ilirsku čitaonicu koja je, kao stjecište narodnih preporoditelja, imala važnu ulogu u kulturnom i društvenom životu Hrvatske. U Varaždinu je već 1636. godine osnovana Gimnazija, čiji su učenici bili neki od naših najpoznatijih pisaca, slikara, glazbenika i znanstvenika, a Varaždinci su posebno ponosni na svoje kazalište i Gradski muzej, koji je utemeljen 1925. godine, donacijama Varaždinaca Muzealnom društvu.

Ove kulturne i prosvjetne ustanove bile su važan poticatelj kulturnog života grada koji je s godinama dobio nove oblike i sadržaje. Tako su primjerice, na sjajnoj glazbenoj tradiciji grada utemeljene 1971. godine – Varaždinske barokne večeri, festival barokne glazbe međunarodnog ugleda, koje su uz varaždinski Špancirfest, festival dobrih emocija koji najbolje svjedoči o otvorenosti ovog grada, postale zaštitni znak Varaždina – kao Grada kulture.